Slobodna Zona Užice

„Službeni glasnik RS“, broj 62/2006 Na osnovu člana 83. tačka 3. Ustava Republike Srbije, donosim

ZAKON o slobodnim zonama

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet uređivanja
Član 1.

Ovim zakonom utvrñuju se uslovi za odreñivanje područja i rad slobodne zone, delatnosti koje se mogu obavljati u slobodnoj zoni, uslovi za obavljanje tih delatnosti i uslovi za prestanak rada slobodne zone, kao i osnivanje, pravni status i nadležnost Uprave za slobodne zone.

Značenje pojedinih izraza
Član 2.

Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:

1) slobodna zona je deo teritorije Republike Srbije (u daljem tekstu: Srbija) koji je posebno ograñen i označen, na kome se obavljaju delatnosti pod uslovima utvrñenim ovim zakonom ( u daljem tekstu: zona);

2) osnivač zone je organ lokalne samouprave, privredno društvo, odnosno preduzetnik, koji je doneo odluku ili zaključio ugovor sa drugim osnivačem o osnivanju zone, a koji preko privrednog društva za upravljanje zonom podnosi zahtev za davanje saglasnosti za odreñivanje područja;

3) privredno društvo za upravljanje zonom je privredno društvo koje obezbeñuje uslove za nesmetano obavljanje delatnosti u zoni;

4) povezano lice je lice koje ima svojstvo povezanog lica u smislu zakona koji ureñuje porez na dobit preduzeća;

5) korisnik zone je pravno i fizičko lice koje obavlja delatnost u zoni; 6) osnivanje zone je donošenje odluke nadležnog organa lokalne samouprave,

privrednog društva, odnosno preduzetnika, ili zaključenje ugovora o osnivanju zone izmeñu organa lokalne samouprave, privrednog društva, odnosno preduzetnika;

7) saglasnost Vlade je akt kojim Vlada odreñuje područje zone; 8) područje zone je zemljište koje je odreñeno katastarskim parcelama i površinom iskazanom u odgovarajućim mernim jedinicama.

Garantovana prava
Član 3.

Prava osnivača zone, privrednog društva za upravljanje zonom i korisnika zone, utvrñena ovim zakonom, ne mogu se umanjiti drugim zakonom ili drugim propisom.

II. ODREĐIVANJE PODRUČJA

Određivanje područja zone
Član 4.

Područje zone se odreñuje davanjem saglasnosti Vlade.

Zahtev za davanje saglasnosti za odreñivanje područja zone privredno društvo za upravljanje zonom podnosi Vladi preko ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Uslovi za podnošenje zahteva
Član 5.

Privredno društvo za upravljanje zonom može podneti zahtev iz člana 4. ovog zakona, pod uslovom:

1) da su osnivači privrednog društva za upravljanje zonom osnivači zone.

Osnivači zone mogu biti osnivači samo jednog privrednog društva za upravljanje zonom;

2) da je registrovano u Registru privrednih subjekata za obavljanje delatnosti upravljanja zonom;

3) da odgovorno lice osnivača zone, odnosno odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom nije pravosnažno osuñivano za krivična dela protiv privrede, imovine, nedozvoljene trgovine i protiv službene dužnosti.

Uslovi iz stava 1. ove tačke odnose se na povezano lice sa privrednim društvom za upravljanje zonom, kao i na pravno lice čiji je pravni sledbenik privredno društvo za upravljanje zonom;

4) da odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom u poslednje tri godine nije bilo član uprave, nadzornog odbora ili nosilac posebnih ovlašćenja u pravnom licu nad kojim je sproveden postupak likvidacije, odnosno stečaja;

5) da osnivač zone nije bio osnivač preduzeća za upravljanje slobodnom zonom kojem je odlukom Vlade prestalo važenje saglasnosti za osnivanje slobodne zone.

Ovaj uslov ne odnosi se na organ lokalne samouprave. Sadržina zahteva

Zahtev iz člana 4. ovog zakona sadrži: 1) naziv, sedište i PIB osnivača zone;

Član 6.

2) naziv, sedište i PIB privrednog društva za upravljanje zonom;

3) podatke o osnivačkom kapitalu privrednog društva za upravljanje zonom;

4) naziv zone i područje zone sa definisanim granicama;

5) podatke o restrukturiranju, ako se na području zone nalazi privredni subjekat koji je u postupku restrukturiranja;

6) elaborat o postojanju ekonomske opravdanosti za odreñivanje područja zone sa posebnim osvrtom na procenu stranih ulaganja, procenu očekivanih efekata, a naročito u pogledu proizvodnje robe i pružanju usluga, zapošljavanja i transfera savremenih tehnologija, uz navoñenje delatnosti koje će se obavljati u zoni;

7) druge podatke koje podnosilac zahteva smatra bitnim za donošenje odluke. Uz zahtev iz stava 1. ovog člana prilažu se sledeći dokazi:

1) odluka organa upravljanja, ugovor ili drugi akt osnivača zone o osnivanju zone, koji sadrži:

– naziv osnivača zone;
– naziv zone;

2) registar u kojem je privredno društvo za upravljanje zonom registrovano, odnosno overeni prevod izvoda iz registra;

3) uverenje o neosuñivanosti odgovornih lica za krivična dela iz člana 5. stav 1. tačka 3. ovog zakona, koje ne može biti starije od 30 dana od dana podnošenja zahteva;

4) dokaz da osnivači zone imaju pravo svojine, odnosno zakupa ili pravo korišćenja na zemljištu na kome se odreñuje područje zone;

5) dokaz da će se obezbediti prostorni, grañevinski, energetski, organizacioni i tehnički uslovi, uslovi u pogledu zaštite životne sredine, i drugi uslovi za obavljanje delatnosti u zoni;

6) mišljenje organa lokalne samouprave o opravdanosti osnivanja zone.

Ako organ lokalne samouprave usvoji mere za podsticaj razvoja zone, uz zahtev iz stava 1. ovog člana podnose se i odluke organa lokalne samouprave o tome.

Član 7.

Ministarstvo nadležno za poslove finansija ocenjuje ekonomsku opravdanost podnetog zahteva iz člana 4. stav 2. ovog zakona i svoje mišljenje dostavlja Vladi.

Odreñivanje područja zone je ekonomski opravdano ako se na osnovu priloženog elaborata i drugih priloženih dokaza može oceniti da će se postići pozitivni efekti u pogledu privlačenja stranog kapitala, proizvodnje robe i pružanja usluga,

zapošljavanja, transfera savremenih tehnologija, privrednog restrukturiranja, i ako će poslovanje u zoni doprineti ostvarenju strategije razvoja i mera ekonomske politike Vlade.

Vlada utvrđuje bliže kriterijume iz stava 2. ovog člana za ocenu ekonomske opravdanosti odreñivanja područja zone.

Član 8.

Vlada daje saglasnost za određivanje područja zone u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog predloga.

U aktu iz stava 1. ovog člana navodi se naročito, naziv zone, površina zone, kao i naziv i sedište privrednog društva za upravljanje zonom.

Akt iz stava 1. ovog člana prestaje da važi ako zona ne počne sa radom u roku od dve godine od dana stupanja na snagu tog akta.

Član 9.

Na proširenje zone primenjuju se odredbe ovog zakona o davanju saglasnosti za odreñivanje područja zone.

III. UREĐENJE I UPRAVLJANJE ZONOM

Upravljanje zonom
Član 10.

Zonom upravlja privredno društvo za upravljanje zonom registrovano za upravljanje zonom.

Zonom može upravljati samo jedno privredno društvo za upravljanje zonom.

Privredno društvo za upravljanje zonom utvrñuje organizacione i tehničke uslove za obavljanje delatnosti u zoni.

Aktom iz stava 3. ovoga člana ureñuje se radno vreme zone, kretanje lica i robe u zoni, obaveze privrednog društva za upravljanje zonom u vezi osiguranja prostornih, tehničkih i organizacijskih uslova korišćenja zone, mere zaštite na radu u zoni i mere zaštite životne sredine, prava i obaveze korisnika zone u odnosu na osnivača zone i sl.

Privredno društvo za upravljanje zonom je dužno da akt iz stava 3. ovoga člana dostavi na saglasnost Upravi za slobodne zone.

Privredno društvo za upravljanje zonom zaključuje ugovore sa korisnicima zone o meñusobnim pravima i obavezama, koji sadrže elemente iz akta iz stava 3. ovog člana.

Član 11.

Privredno društvo za upravljanje zonom je dužno da u roku od 90 dana po isteku kalendarske godine dostavi Upravi za slobodne zone izveštaj o poslovanju u zoni.

Izveštaj o poslovanju u zoni sadrži sledeće podatke: – prihod privrednog društva za upravljanje zonom; – broj korisnika i delatnost koju obavljaju; – ukupnu vrednost proizvedene robe i pruženih usluga u zoni; – ukupan obim uvoza i izvoza u zoni;

– iznos uloga stranog kapitala;
– broj lica zaposlenih kod privrednog društva za upravljanje zonom i broj lica zaposlenih kod korisnika.

Ministar nadležan za poslove finansija propisuje oblik i sadržinu izveštaja iz stava 2. ovog člana.

Ministarstvo nadležno za poslove finansija podnosi Vladi jednom godišnje izveštaj o poslovanju u svim zonama u Srbiji, sa predlogom mera.

Ako oceni da se poslovanjem u zoni ne postižu ciljevi predviñeni elaboratom o postojanju ekonomske opravdanosti za odreñivanje područja zone, ako privredno društvo za upravljanje zonom učini prekršaj iz člana 34. ovog zakona, kao i ako se utvrdi da privredno društvo za upravljanje zonom nije preduzelo mere za raskid ugovora sa korisnikom zone koji se ne pridržava uslova poslovanja u zoni, ili koji je učinio prekršaj iz člana 35. ovog zakona, ili neki od prekršaja predviñenih zakonom koji ureñuje carinski sistem i carinski postupak, ministarstvo nadležno za poslove finansija može predložiti Vladi da ukine saglasnost za odreñivanje područja zone.

Korisnici zone
Član 12.

Korisnici zone mogu biti osnivač zone, privredno društvo za upravljanje zonom, kao i druga domaća i strana pravna i fizička lica (u daljem tekstu: korisnici).

Korisnici obavljaju privrednu delatnost u zoni u skladu sa propisima, a na osnovu ugovora kojim su regulisana meñusobna prava i obaveze sa privrednim društvom za upravljanje zonom.

Korisnici su dužni da vode knjigovodstvo za poslovanje u zoni ili odvojeno knjigovodstvo za deo svoga poslovanja koje obavljaju u zoni.

Korisnici su dužni da na zahtev Uprave za slobodne zone dostavljaju toj upravi podatke o svom poslovanju.

Uređenje zone
Član 13.

Zona mora biti ograñena, vidljivo obeležena i označena kao slobodna zona, na ulazima i izlazima iz zone, kao i s rečne strane.

Zona se može sastojati iz više delova pod uslovom da oni čine funkcionalnu celinu.

Zona ili njen deo, ako se zona sastoji od više delova, mora biti ograñena, obeležena i ureñena tako da se promet robe i lica u zonu ili iz nje može odvijati samo kroz odreñene izlaze ili ulaze zone.

Ograda, ulazi i izlazi moraju biti odgovarajuće ureñeni, osigurani i noću osvetljeni.

Privredno društvo za upravljanje zonom mora obezbediti prostorije za rad carinske službe.

Na robu koja se unosi i iznosi iz zone, kao i na robu smeštenu u zoni, primenjuju se mere carinskog nadzora i kontrole u skladu sa odredbama zakona koji ureñuje carinski sistem i carinski postupak.

Početak rada
Član 14.

Ispunjenost uslova za početak rada zone utvrñuje ministar nadležan za poslove finansija, na predlog komisije koju obrazuje od predstavnika nadležnih organa.

Komisija iz stava 1. ovoga člana utvrñuje da li su ispunjeni prostorni i energetski uslovi, uslovi zaštite životne okoline i drugi tehnički uslovi za rad zone, uslovi za rad carinske službe, kao i uslovi u pogledu sprovoñenja mera carinskog nadzora.

Ministar nadležan za poslove finansija u roku od 30 dana od dana dobijanja predloga komisije donosi rešenje.

Na postupak donošenja rešenja primenjuje se Zakon koji ureñuje opšti upravni postupak.

Rešenje iz stava 3. ovog člana je konačno u upravnom postupku. Dan donošenja rešenja iz stava 3. ovog člana smatra se danom početka rada zone.

IV. POSLOVANJE U ZONI

Obavljanje delatnosti u zoni
Član 15.

Korisnik može, u skladu sa ovim zakonom i ugovorom sa privrednim društvom za upravljanje zonom, u zoni obavljati proizvodnju i pružati usluge, u skladu sa propisima.

Obavljanjem delatnosti i pružanjem usluga u zoni ne sme se ugrožavati životna sredina, zdravlje ljudi, materijalna dobra i bezbednost zemlje.

Član 16.

Spoljnotrgovinsko poslovanje u zoni vrši se slobodno, u skladu sa ugovorom.

Izvoz robe i usluga iz zone i uvoz robe i usluga u zonu su slobodni i ne podležu kvantitativnim ograničenjima, niti se na taj uvoz i izvoz primenjuju mere komercijalne politike.

U zonu se ne može uvoziti, niti se iz zone može izvoziti roba čiji je uvoz, odnosno izvoz zabranjen.

Član 17.

Roba koja se unosi i iznosi iz zone, kao i roba smeštena u zoni, ima tretman carinske robe.

Iznošenje, odnosno unošenje robe iz stava 1. ovog člana, korisnik prijavljuje nadležnoj carinarnici.

Korisnik može privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije, odnosno uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi stavljanja u postupak aktivnog, odnosno pasivnog oplemenjivanja.

Korisnik može privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije i uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi ispitivanja, atestiranja, opravke i marketinškog prezentiranja.

Nadležan carinski organ odobrava carinski dozvoljeno postupanje sa robom iz st. 3. i 4. ovog člana u skladu sa zakonom koji ureñuje carinski sistem i carinski postupak.

Član 18.

Uverenje da je roba proizvedena u zoni izdaje carinski organ koji vrši nadzor u toj zoni, pod propisanim uslovima.

Član 19.

Na uvoz robe namenjene obavljanju delatnosti i izgradnji objekata u zoni ne plaća se carina i druge uvozne dažbine.

Član 20.

Roba koja se iz zone stavlja u promet na teritoriju Srbije podleže obavezi plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina.

Lice koje robu iz stava 1. ovog člana stavlja u promet na teritoriju Srbije dužno je da tu robu prijavi carinarnici, radi sprovoñenja odgovarajućeg carinskog postupka.

Član 21.

Obaveza plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina za robu iz stava 1. člana 20. ovog zakona, nastaje na dan kada je roba prešla iz zone na teritoriju Srbije.

Iznos carine i drugih uvoznih dažbina za robu iz stava 1. ovog člana utvrñuje se prema stanju robe i po propisima koji važe na dan prihvatanja carinske deklaracije.

Carinska vrednost robe iz stava 1. ovog člana, kao i iznos carinskog duga utvrñuje se u skladu sa odredbama zakona koji ureñuje carinski sistem i carinski postupak.

Član 22.

Korisnik je dužan da omogući sprovoñenje mera carinskog nadzora i kontrole i vodi propisanu evidenciju o robi koja se uvozi, odnosno unosi u zonu, izvozi, odnosno iznosi iz zone i koristi u zoni.

Član 23.

Plaćanje, naplaćivanje, prenos, kupovina i prodaja u stranim sredstvima plaćanja i u dinarima u zoni vrši se u skladu sa propisima o deviznom poslovanju.

Član 24.

Osnivanje i poslovanje banaka u zoni vrši se u skladu sa propisima o bankama.

Obavljanje delatnosti osiguranja u zoni vrši se u skladu sa propisima o osiguranju.

Član 25.

Radni odnosi izmeñu zaposlenih i poslodavaca (korisnika) u zoni ureñuju se ugovorom o radu, u skladu sa propisima koji ureñuju rad i radne odnose.

Član 26.

Na unos dobara u zonu i pružanje usluga u zoni primenjuju se odredbe zakona koji ureñuje porez na dodatu vrednost.

Korisnik, odnosno privredno društvo za upravljanje zonom, može imati poreske olakšice u skladu sa propisima koji ureñuju porez na dobit preduzeća, poreze na imovinu i porez na dohodak grañana.

V. PRESTANAK RADA ZONE

Prestanak važenja saglasnosti za određivanje područja zone
Član 27.

Saglasnost kojom se odreñuje područje zone prestaje da važi aktom Vlade:

1) ako se u toku rada zone utvrdi da su trajno prestali tehnički uslovi propisani ovim zakonom za njeno osnivanje;

2) ako je odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom, kao i odgovorno lice u pravnom licu, čiji je pravni sledbenik privredno društvo za upravljanje zonom pravosnažno osuñeno za krivično delo protiv privrede, imovine, nedozvoljene trgovine i protiv službene dužnosti;

3) na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija, u slučajevima iz člana 11. stav 5. ovog zakona;

4) na zahtev privrednog društva za upravljanje zonom.

Akt o prestanku važenja saglasnosti za odreñivanje područja donosi Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija.

Prestanak rada zone
Član 28.

Zona prestaje sa radom po isteku roka od 90 dana od dana donošenja akta Vlade o prestanku važenja saglasnosti za odreñivanje područja zone.

Član 29.

Privredno društvo za upravljanje zonom, odnosno korisnik je dužan da u roku od 60 dana po isteku roka iz člana 28. ovog zakona, robu koja je uvezena iz inostranstva ocarini, vrati u inostranstvo ili preda carinarnici na slobodno raspolaganje.

Na robu iz stava 1. ovog člana plaćaju se carina i druge uvozne dažbine, prema stanju robe i po propisima koji važe na dan prihvatanja carinske deklaracije.

Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, na opremu koja je radi obavljanja delatnosti u zoni bila uvezena u zonu najmanje tri godine pre prestanka rada zone, ne plaća se carina.

Odredba stava 2. ovog člana ne isključuje primenu drugih propisa na osnovu kojih se ostvaruje pravo na osloboñenje od plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina.

Član 30.

Korisnik zone zadržava pravo svojine na izgrañenim objektima, stvarima i pravima koje je uvezao, odnosno uneo u zonu i ima pravo da u slučaju prestanka rada zone nastavi sa radom u skladu sa propisima koji važe za poslovanje na teritoriji van zone.

VI. UPRAVA ZA SLOBODNE ZONE

Član 31.

Obrazuje se Uprava za slobodne zone, kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija, za obavljenje poslova državne uprave u oblasti slobodnih zona.

Upravom za slobodne zone rukovodi direktor.

Nadležnost Uprave za slobodne zone
Član 32.

Uprava za slobodne zone obavlja sledeće poslove:

1) U oblasti razvoja zona u funkciji interesa države:

– sprovodi nacionalnu politiku razvoja zona u cilju povećanja priliva direktnih investicija i uposlenosti radne snage;
– učestvuje u pripremi propisa u oblasti rada zona;
– razmatra zahteve za davanje saglasnosti za odreñivanje područja zona i svoje mišljenje dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove finansija;
– inicira i koordinira sa nadležnim državnim organima razmatranje stručnih pitanja iz oblasti poslovanja u zonama, radi pravilne primene ovog zakona i njegove usaglašenosti sa propisima Srbije;
– organizuje i koordinira saradnju nadležnih državnih organa, privrednog društva za upravljanje zonom, zainteresovanih investitora i korisnika;
– pruža stručnu pomoć investitorima u procesu donošenja odluke o ulaganju u zone;
– pruža stručnu pomoć investitorima i privrednim društvima za upravljanje zonom u svim fazama primene programa u zonama;
– organizuje neposredne kontakte izmeñu zainteresovanih investitora i privrednih društava za upravljanje zonom;
– pruža stručnu pomoć zainteresovanim investitorima u razvoju njihovih programa u zonama;
– sarañuje sa Privrednom komorom Srbije i drugim neprofitnim i dobrovoljnim organizacijama;
– sarañuje sa stranim institucijama i stručnjacima iz oblasti zona;
– u saradnji sa privrednim društvima za upravljanje zonom stvara mogućnosti za razvoj infrastrukture u zonama.

2) U oblasti promocije zona:

– sarađuje sa Agencijom za strana ulaganja i promociju izvoza (u daljem tekstu: SIEPA), na promociji investiranja i poslovanja u zonama, kroz predstavljanje posebnih pogodnosti i poslovnih mogućnosti u skladu sa planom i programom usvojenim od strane ministarstva nadležnog za poslove finansija i SIEPA;
– obaveštava investitore o povoljnostima za ulaganje u zone;
– stvara i ažurira bazu podataka o zonama i pogodnostima za poslovanje u Srbiji u saradnji sa SIEPA.

3) U oblasti kontrole i nadzora zona:

– razmatra izveštaje o radu zona i predlaže njihovo usvajanje ministarstvu nadležnom za poslove finansija;
– predlaže ministru nadležnom za poslove finansija oblik i sadržinu obrasca za podnošenje zahteva za davanje saglasnosti za odreñivanje područja zone, poslovanje i kontrolu rada zona i korisnika, radi usaglašenosti postupaka u svim zonama u Srbiji;
– predlaže nadležnim državnim organima dodatne mere kontrole rada u zonama ukoliko postoji takva potreba.

VII. NADZOR NAD SPROVOðENJEM ZAKONA

Član 33.

Nadzor nad sprovoñenjem odredaba ovog zakona vrše nadležni organi u okviru svojih ovlašćenja.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Član 34.

Novčanom kaznom od 10.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo za upravljanje zonom:

1) ako ne donese akt o uslovima pod kojima korisnici zone mogu obavljati delatnost u zoni (član 10. stav 3);

2) ako u propisanom roku ne dostavi izveštaj o poslovanju u zoni (član 11. stav 1);

3) ako dozvoli obavljanje delatnosti u zoni kojom se ugrožava životna sredina (član 15. stav 2).

Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kazniće se i odgovorno lice privrednog društva za upravljanje zonom novčanom kaznom u iznosu od 500 do 50.000 dinara.

Član 35.

Novčanom kaznom od 10.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj korisnik – pravno lice:

1) ako ne vodi knjigovodstvo za poslovanje u zoni (član 12. stav 3);

2) ako na zahtev Uprave za slobodne zone ne dostavi izveštaj o poslovanju u zoni (član 12. stav 4);

3) ako obavljanjem delatnosti u zoni ugrožava životnu sredinu (član 15. stav 2);

4) ako ne vodi propisanu evidenciju o robi (član 22).

Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 do 50.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kazniće se korisnik – fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 500 do 50.000 dinara.

IX. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 36.

Zone koje su počele sa radom pre stupanja na snagu ovog zakona dužne su da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona podnesu ministarstvu nadležnom za poslove finansija zahtev za davanje saglasnosti za odreñivanje područja zone.

Zone iz stava 1. ovog člana dužne su da na zahtev Uprave za slobodne zone dostave podatke u vezi sa elaboratom o ekonomskoj opravdanosti osnivanja zone potrebne za ocenu uspešnosti poslovanja zone, a na zahtev Uprave za slobodne zone i druge potrebne podatke i dokaze iz člana 6. ovog zakona.

Član 37.

Ministarstvo nadležno za poslove finansija vrši, do obrazovanja Uprave za slobodne zone poslove koje, prema odredbama ovog zakona obavlja ta uprava.

Član 38.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o slobodnim zonama („Službeni list SRJ“, br. 81/94 i 28/96 i „Službeni glasnik RS“, broj 101/05).

Član 39.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“.